David i Golijat

david_goliat_srw1Nikome nije važno koliko znate sve dok ne zna koliko vam je važan. Svakome je potrebno prijateljstvo, ohrabrenje i pomoć. Vukovi samotnjaci rijetko su sretni. Svatko treba nekog da stane uz njega i pruži mu potporu i pomoć. Majka Tereza rekla je otprilike sljedeće: mislim da osoba koja je neželjena, nevoljena, za koju nitko ne mari i koju su svi zaboravili osjeća puno veću glad i živi u puno većem siromaštvu nego osoba koja samo nema što jesti. Ako ćete razgovarati s ljudima i pažljivo ih slušati doći ćete do slične spoznaje. Većina se često osjeća usamljeno i zaboravljeno.  Mnogo je razloga za to: možda smatraju da se jako trude na poslu, a da to nitko ne primjećuje i ne cijeni, možda se osjećaju nevidljivima jer ih roditelji ili bračni partner ignoriraju. Puno njih se uspoređuje s drugima i dok to čine propuste vidjeti svoje vrijednosti  i sposobnosti, a neki su doslovce sami i napušteni unutar svoja četiri zida.

Lijek za usamljenost

Najjednostavniji, najjeftiniji i najdostupniji lijek je u nama. Njegovo je ime Ohrabrivanje. Ohrabrivanje doslovce znači „građenje hrabrosti“. Hrabrost se odnosi na spremnost da djelujemo čak i kad se bojimo i to na načine koji su usklađeni s društvenim interesima. Hrabrost se razvija kada ljudi postanu svjesni svojih snaga, kad osjećaju da nekom pripadaju i da nisu sami te kad imaju osjećaj nade da mogu vidjeti da postoje izlazi za njih same i za svakodnevni život.

Snagu ohrabrivanja i njegov utjecaj na čovjeka danas prepoznaju mnogi psiholozi, među prvima ju je prepoznao austrijski psiholog osnivač individualne psihologije Alfred Adler (1870. – 1937.). Adler je bio ispred svog vremena i većina današnjih terapija u sebi sadrži barem neke njegove zamisli. Tvrdio je kako je obeshrabrenje glavni činitelj koji sprečava ljudsko funkcioniranje, a ohrabrenje je protumjera koju je koristio u terapiji. Stoga svoje pacijente nije nazivao duševno bolesnima već obeshrabrenima, a ohrabrivanje je držao vrlo važnim na putu ka kvalitetnijem životu.

David i Golijat

Ohrabrenja nikad dosta i kad se dogodi da u potrebnoj situaciji nema baš nikog da vas potapša po ramenu i ohrabri, uvijek to možete učiniti sami (ako se sjetite). Biblijska priča o Davidu i Golijatu govori nam kako sjećanje na prošli uspjeh može pomoći da vratimo vjeru u sebe i svoje sposobnosti.

Golijat, 2,70m visoki Filistejac četrdeset je dana stajao pred izraelskom vojskom i izazivao. Htio je da se pošalje ratnik koji bi bio spreman suprotstaviti  mu se. Četrdesetog dana dolazi pastir David s poljana na kojima je čuvao ovce kako bi svojoj braći i izraelskoj vojsci donio hranu. Boraveći tamo bio je svjedokom Golijatovog prezirnog podrugivanja i izrugivanja. David se toliko razbjesnio da je rekao izraelskom kralju Šaulu da će se on suprotstaviti Golijatu.  David je rekao sljedeće:

–          Neka nikome ne klone srce zbog onog čovjeka, Vaš sluga će izići i boriti se s tim Filistejcem.

Ali Šaul odvrati:

–          Ne možeš ti izići na tog Filistejca i boriti se s njim. Ti si još dijete, a on je ratnik od svoje mladosti.

Ali David odgovori Šaulu:

–          Vaš sluga čuvao je ovce svom ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uzeo ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgnuo mu ovcu iz ralja. A ako bi se on okomio na mene, uhvatio bi ga za grivu i udarao dok ga ne bi ubio. I lava je i medvjeda vaš sluga ubio…..Gospodin me je izbavio iz lavljih pandži i medvejđih šapa, izbavit će me i iz ruku tog Filistejca.

Srčani David prisjetio se svojih uspjeha i Božje naklonosti, a to mu je dalo hrabrost za dalje. Vjerujem da kraj priče znate, David je silnog Golijata oborio svojom praćkom. Bez obzira vjerujete li ili ne da je ova priča istinita iz nje možete izvući naputak kako se boriti sa strahom, odnosno nedostatkom ohrabrenja. Odgovor je vjerom! Vjerom u sebe i svoje sposobnosti i još bolje vjerom u Boga.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*