Kornjača

Ovo je priča o malenoj kornjači. Ova se malena kornjača voljela igrati sama i voljela se igrati s prijateljima. Voljela je gledati TV i igrati se vani, ali nije previše voljela ići u školu. Nije voljela sjediti u učionici i dugo slušati učitelja. To joj je bilo veoma teško. Često bi se mala kornjača naljutila na svoje prijatelje. Njezini bi joj prijatelji uzeli olovku ili je gurnuli, ili je na drugi način gnjavili, a kad bi se to dogodilo, mala kornjača bi se jako, jako naljutila.Često bi uzvratila udarac ili rekla ružne riječi drugom djetetu. Nakon nekog vremena, druga se djeca nisu htjela igrati s malom kornjačom. A mala je kornjača bila uznemirena. Bila je ljuta i zbunjena, a bila je i tužna jer se nije mogla kontrolirati, a nije znala kako riješiti svoj problem.

Tada je jednog dana srela mudru, staru kornjaču koja je imala tri stotine godina i živjela je na rubu grada. Rekla je staroj kornjači:

– Što da učinim? Škola mi je problem. Ne znam se ponašati. Pokušavam, ali nikad mi ne uspije.

Mudra, stara kornjača joj je odgovorila:

– U sebi već imaš rješenje problema. To je tvoj oklop. Kada se jako naljutiš ili uznemiriš pa se ne možeš kontrolirati, povuci se u svoj oklop. Kada si unutar svog oklopa, možeš se smiriti. Kada ja uđem u svoj oklop radim tri stvari. Kažem sebi da prestanem; duboko udahnem jednom, pa i više puta ako je potrebno; a zatim si kažem u čemu je problem.

Idućeg je dana radila svoju zadaću kad ju je drugo dijete počelo gnjaviti. Osjetila je kako se u njoj stvara ljutnja; ruke su joj bile vruće i srce joj je jako lupalo. Sjetila se što joj je mudra stara kornjača rekla i povukla je svoje ruke i nogu u oklop, gdje je mirno i gdje je nitko ne može gnjaviti, i razmislila što da učini. Duboko je udahnula, a kad je izišla iz svojeg oklopa, vidjela je učitelja kako se smiješi.

Stalno to pokušava. Ponekad ne uspije, ponekad uspije, ali malo po malo, ona uči kako se kontrolirati koristeći svoj oklop. Ima puno prijatelja i više voli školu jer je ona sada kornjača koja se zna kontrolirati. (preuzeto iz knjige „Destruktivne emocije“ D. Golemana)

 

Priča je namijenjena djeci, no sigurna sam kako i mi odrasli možemo izvući vrlo poučnu poruku iz nje.
Imamo li na umu da emocije pojačava njihovo slobodno izražavanje iz toga bismo mogli zaključiti – ako izražavanje pojačava emociju, a mi ne želimo djelovati po njoj, tada postoji tehnika koja nam pomaže kada smo obuzeti emocijom – ne izražavajte je otvoreno.
Osoba koja se prepušta divljim ispadima imati će još jači bijes u sebi. Osoba koja ne kontrolira svoje znakove straha osjetiti će još veći strah, a osoba koja ostane pasivnom kad je prevlada tuga vrlo lako bi mogla završiti u depresivnom stanju.

Oklop kao utočište

Često pod navalom raznoraznih pritisaka dopustimo da naše destruktivne misli i emocije naprave lančanu reakciju u našem u umu i pretvore se u destruktivne radnje. I tada, u toj bujici emocija, kažemo ili učinimo ono za čime kasnije žalimo. Kako bi takvih momenta bilo što manje, postanimo svjesniji svojih osjećaja prije nego oni postanu destruktivne radnje. Drugi put kad nam partner kaže nešto ružno, kad nam dijete ne usisa kuću, kad nas susjed ujutro ne pozdravi, a šef se prema nama ponaša osorno sakrijmo se u svoj oklop i smirimo se, a tada potražimo rješenje problema.

Postoje duboke razlike među ljudima i načinima na koji oni reagiraju na isti događaj. Mnogo je razloga da vjerujemo kako su mnoge od tih razlika posljedica ljudskih iskustava, a dio razlika pripada i genetici. Stoga je i vrijeme koje svatko od nas treba provesti u oklopu individualno. No mogli bismo zaključiti kako je oklop naše utočište nakon što smo isprovocirani i u njemu trebamo ostati dok se ne vratimo u stanje tihe smirenosti.

 

 

 

 

11 Responses to Kornjača

  • Maja says:

    Hvala Vam Zeljka na ovim pricama, istinite su, stvarne i veoma poucne!
    Srdacan pozdrav Maja

  • vila says:

    Zeljka, odusevljena svim Vasim pricama, koje sam do sada uspjela procitati. Jednostavno, zelja mi je da pokusam bar jedan dio Vasih savjeta primjeniti u svom zivotu. Nekako sam se po malo nasla u svakoj Vasoj prici i dobro su mi dosli Vasi savjeti. Zbog toga sam Vam veoma zahvalna. Molim Vas, nastavite objavljivati i dalje ovakve price, koje su zaista veoma, veoma poucne za svaku dob. Lijep pozdrav i sve najljepse u daljem radu! !!!

  • Željka says:

    Hvala na riječima podrške, one su na neki način vjetar u leđa da nastavim.

    Željka

  • Borka says:

    A što kada oklop popusti? Kada više nije tako čvrst i siguran? A godinama nataložene emocije bujaju?

  • Željka says:

    Odlično pitanje – hvala.
    Da bi oklop bio čvrst i sigurna treba ga njegovati i hraniti. Trebamo se hraniti na pravim izvorima, obnavljati se na Božjim izvorima koji su nepresušni, provoditi vrijeme s ljudima koji su ohrabrenje ne bismo li i mi naučili biti isto drugima u dane kad im oslabe oklopi.
    Emocija buja baš kad je nataložena – o tom ima govora i u tekstu. Baš zato im ne treba dopustiti da se talože i zadržavaju u našem umu i u našem srcu. Pri tom mislim na emocije koja na nas djeluju destruktivno. A ako je nešto godinama taloženo, to neće ozdraviti jedan članak kao što niti tešku ranu neće ozdraviti jedna tableta. No što prije krenemo s izlječenjem možemo mu se i prije nadati.

  • Nada says:

    Hvala draga Željka !
    Iako imam puno godina uvijek i ponovno imama problema sa kontrolom emocija zato mi svaki Vaš meil fdpbro dođe .Još jednom hvala i nastavite i dalje.Nada

  • Andreja says:

    Moš mislit

  • ksenija says:

    da sve je to krasno i donekle istinito,ali što raditi sa kornjačom koja danima,mjesecima……,ne izlazi iz oklopa.a kada izađe opet po istom, i tako u nedogled(radi se o pasivnoj agresivnosti ) Mišljenja sam da u tom slučaju treba,,uništiti oklop,,

  • Željka says:

    Ksenija i vaše pitanje je jako dobro.
    Što god u životu činili najvažnije je iz kojeg motiva to činimo. Ako ste motivirani ljubavlju prema toj “kornjači”, da joj pomognete ne bi li živjela život u punini tada je ponekad potrebno i uništiti oklop, nijedan drugi motiv nije dovoljno dobar.
    Agresivnost, bila pasivna ili aktivna, možemo svrstati u red destruktivnih emocija. Prvi put kad osoba postupi agresivno ujedno je i najteži, svaki je sljedeći put lakše. Nastavi li osoba s takivm ponašanjem ono postaje dijelom njena temperamenta.
    Svaku agresivnost trebalo bi pokušati riješiti mirnim načinom, ako ne ide može se pokušati snagom (koristite svoju veću snagu kako biste potčinili osobu) ili na kraju ako ništa od navedenog ne pomaže upotrijebiti žestinu. ALI ŽESTINA S GNJEVNIM SUOSJEĆANJEM. Teoretski, nasilje je dopušteno ako se čini iz suosjećanja (kao kad utapajućem opalimo šamar ne bi li se smirio da ga možemo spasiti).

  • Nives says:

    Je, tako je ali se priča o oklopu uči cijeli život.Samo su neki vel.duhovnjaci uspjeli doseći to stanje smirenosti.
    Vrlo je ljudski zeznuti se,istrčati, biti spontan- ali je lijepo duh.putovanje da se osvjestiš i radiš ta “istrčavanja”što manje .Zato je život tako zanimljiv- učiš svaki dan .Podsjetimo se da je to putovanje prema boljem sebi upravo to, lijepi trud i putovanje. Upravo sam se nedavno istrčala u punom kapacitetu,s pravom,jer me pogodilo što je prijatelj sabotirao jedan naš zajednički tzv.problem. Ne možeš ignorirati kada opasnost prijeti..Fućkalo mi se jeli sangvinik,kolerik ili diplomatik.Meni je nereagiranje zvučalo ne kao tišina i razmišljanje već- kukavički. I zapravo me rastužilo ispričala sam se za jake reakcije,ali brate dragi tko ne bi želio uvijek biti fin,antikoleričan,diplomatičan?Pogodi te saznanje da si 30 godina gledao čonjeka svojim ružičastim naočalama. Pa se tuga propisno odboluje i kreneš dalje…

  • Sonja says:

    jednostavno i ljepo,hvala!!!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*