Ljubav je

Ljubav je najmoćnije oružje dobra, ne samo u svijetu, nego i u problematičnoj vezi. Kad odlučimo doprijeti do našeg partnera sa stavom punim ljubavi i radnjama koje prate taj stav, stvaramo plodnu zemlju na kojoj sukobi mogu biti riješeni.

Ljubav (ni)je osjećaj

Putem moćnih medija kao što su romantične komedije i glazba odmalena smo naučeni vjerovati kako je ljubav osjećaj. Zbog takvog uvjetovanja dopuštamo da naši osjećaji određuju naše postupke. Koliko ste puta vođeni emocijom izgubili strpljenje i uradili nešto što ste kasnije požalili? Istina je da često i jeste pod utjecajem određenih emocija, ali one vas ne bi smjele kontrolirati. Osjećaji dolaze i prolaze, a ako svoje najvažnije odnose utemeljimo na tomu kako se osjećamo u određenom trenutku, pred nama je teško i neugodno putovanje.  Naši bi postupci trebali biti vođeni nadama, vrijednostima i težnjama. Pa nemate baš svako jutro dobar osjećaj i radosno idete na posao, zar ne? Ali ipak se spremite i odete i na kraju znate da ste postupili dobro. Isto vrijedi i za vezu.

Izbor pozitivnih radnji u najtežim trenucima, u trenucima kad vam vaš partner najviše ide na živce, sadrži potencijal za preokrete u problematičnom braku ili vezi. Jer upravo će takav stav  biti najveći potencijal za poticanje pozitivne promjene u njegovom ponašanju olakšavajući mu da vam uzvrati vašu ljubav.  Imajući na umu kako je ljubav je naša najdublja emocionalna potreba, osoba koja ispuni tu potrebu imat će najveći utjecaj na naš život.

Ljubav je glagol

Vi možete voljeti vašeg partnera čak i ako ne gajite tople osjećaje prema njemu. Emocionalna toplina se može ponovno roditi, ali ona je rezultat ljubavnih radnji. Ako samo čekamo da se tople emocije vrate, možemo čekati u nedogled, ali ako izaberemo ljubavne radnje prema partneru, pokrećemo krug koji stimulira tople emocije.  Stoga valja imati na umu kako je ljubav odluka, način razmišljanja i ponašanja. Ljubav je stav koji kaže:

–         Odlučio sam paziti na tvoje interese. Kako ti mogu pomoći?

Ljubav je glagol, a ne imenica. Ljubav je nešto što činimo, a ne nešto što nam se događa. A ljubav – osjećaj – je plod ljubavi glagola. Nažalost, naša suvremena kultura prisnost izjednačava sa seksom, a ljubav proglašava osjećajem. Obje su zamisli varke i ne bismo smjeli dopustiti da takve pogrešne filozofije određuju smjer naših života. Seks je samo sjena prisnosti; osjećaji samo miris cvijeta koji nazivamo ljubavlju, a ti cvjetovi nisu uvijek u razdoblju cvatnje.

Ljubav je jedini razborit izbor u bilo kojoj situaciji i jedni zadatak dostojan života. Nekad ćete morati birati čvrstu i odlučnu ljubav. Takva ljubav nije manja ljubav, ona je samo drugačija i može biti čak i teža od nježne ljubavi. U izražavanju čvrste ljubavi možda ćete morati ići protiv emocije straha od onoga što će vaš partner učiniti poduzmete li takvu ljubavnu radnju. No ako je to jedini način ne dopustite strahu da vas zaustavi. Nekad će to značiti odlazak bračnom savjetniku, nekad odlazak na liječenje, a nekad moguće i privremeni prekid. Imajte na umu kako ljubav poduzima konstruktivne korake za dobrobit onoga tko je voljen, bez obzira na koliko teški bili ti koraci.

Duboko sam uvjerena i osvjedočena da uvijek postoji neki pozitivni korak koji se može poduzeti čak i u naizgled bezizlaznoj situaciji.  I oni najmanji „dječji koraci“ mogu nas dovesti do cilja načinimo li ih dovoljno.

Mahatma Gandhi je rekao: “Ma koliko bila okorjela nečija ćud, rastopit će se na vatri ljubavi. Ako se pak ne promjeni, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka.”

A sv. Pavao u poslanici I Korinćanima: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ljubav se ne hvalisa, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.“

.

15 Responses to Ljubav je

  • Maja says:

    Divno ste ovo opisali, tacno tako i jeste vidite kako neko u par recenica zna srociti toliko pametnih stvari a nekad procitamo toliko knjiga i u njima nepronademo dovoljno jake rijeci…………
    Hvala Vam i pisite nam i dalje, sigurno nas ima puno koji cemo sve citati sa zadovoljstvom!

    Srdacan pozdrav

    Maja

  • Brana says:

    Koliko je toga u danasnjem vremenu?
    Pristalica sam ljubavi, ali “ne prolazi” bojim se.

  • Pomirenje says:

    Draga Brana,

    Upravo zato što je takva ljubav sve rijeđa važno je govoriti o njoj i pokušati je širiti.
    Dok čitate pažljivo tekst možete izvući nit vodilju, a ta je kako pokretačka snaga ljubavi kreće od nas. Budemo li samo sjedili i čekali da nam netko pruži takvu ljubav možda nam život proleti, a nikada je ne primimo.
    Međutim, kada postanemo revolucionari ljubavi – kad je počnemo nesebično dijeliti vremenom ćemo osjetiti promjene.
    Ohrabrujem vas i želim da se ne umorite davajući ljubav ljudima oko sebe.

  • Ami says:

    Tekst je divan, ali šta kad odlučimo doprijeti do našeg partnera kako Vi kažete sa stavom punim ljubavi i radnjama koje prate taj stav( ( npr. odlazak bračnom savjetniku, odlazak psihologu, čak se i razvedete , preuzmete djecu i sve obaveze na sebe, pa ga nakon 4 godine prekida ponovo primite i sve mu oprostite i kažete : “Odlučio sam paziti na tvoje interese. Kako ti mogu pomoći?”, a on se nakon dvije godine divnog života počne opet isto ponasati i odbaci vas i vašu ljubav i vrati se alkoholu 🙁

  • Milena says:

    Bravo Željka!
    U potpunosti se slažem sa tobom i tvojim načinom gledanja na ljubav=emotivni odnos dva čoveka… Naravno da u životu uvek treba da prvo krenemo od sebe i da damo svoj maksimum… jer zar nije to ono što očekujemo i od drugih?! (kada sebi želimo nešto lepo)… Najlakše je u životu ići “linijom manjeg otpora” ali ono što možemo dobiti takvim načinom delovanja rezultiraće frustracijama kako po nas same tako i po druge…

  • Nella says:

    Divno, Zeljka,
    ali retko, gotovo nemoguce za ostvariti.
    Mozemo samo pokusati uciniti sta je do nas.
    Ljubav je nesto u sta verujem, ali me zivot tera, ljudi i njihovi postupci da pocinjem razvijati sumnju…

    Pozdrav

  • Mare says:

    Pročitah tekst, pa vaše komentare…I ono što mi nekako na prvu loptu osta jeste PROBLEMATIČNA LJUBAV, koja se nekoliko puta spominje u tekstu; zatim da je LJUBAV GLAGOL; treba DAVATI LJUBAV i sl.
    Moje mišljenje je da je ovaj život problematičan sam po sebi i utoliko i lep baš zbog toga i da se naravno treba boriti, davati, truditi…I naravno pre svega voleti sebe i biti sam sa sobom u miru, da bi smo mogli voleti druge i svet oko nas.
    Pitanje za vas je: Da li se treba boriti za problematičnu ljubav? I kako definišete problematičnu ljubav? Po meni…ljubav je ljubav. Tačka. Svaka ima svoje uspone i padove. Retki su srećnici kojima sve ide glatko. Slažem se da treba raditi na tome da nam ljubav uspe. Ali, kad kažete problematična ljubav, moje pitanje je dal je to onda ljubav?
    Da ne bude nesporazuma, mislim da shvatam šta ste hteli da kažete, ali ,,problematična” može biti samo neka situacija, ili životna faza kroz koju prolazimo, ali ljubav nikada. Ljubav je sama po sebi cilj i ispunjenje.
    Pišem sve ovo zbog toga što u svakodnevnom životu kad neko kaže ,,problematična ljubav” misli se na razne situacije kao što je npr. on je tuče, zlostavlja, ili je umešan i alkoholizam i sl. Onda to i nije ljubav.
    Pitam se i gde je granica? Kako da znamo da li je to ljubav? Znate ono…ne treba bacati bisere pred svinje. Kako proceniti? Negde pročitah divnu rečenicu: ,,Iskustvo je čarobna stvar koja nam omogućava prepoznavanje greške koju ponovo radimo.” Da se zamislimo malo…ako verujemo u ljubav, prihvatićemo rizik da se ogolimo i da damo sebe. Ali, šta ako nas je ovaj život previše išibao? Tada kažemo no,no! E nećeš više! I povučeš ručnu, koja te može držati na mestu zakucanog za neke druge, bolje prilike. I tako u krug.
    Elem, pogledajte film Meksikanac sa Džulijom Roberts i Bred Pitom, ako već niste. Tera na razmišljanje kada je ova tema u pitanju. Možda je njihova filmska ljubav ,,problematična” na način kako je to autor teksta mislio.

    Pozdrav od one koja još uvek i zauvek veruje u ljubav :))))

  • Željkica says:

    predivno ispisano, moj životni moto je ljubav, ali sam se već mnogo puta razočarala u ljude zbog ljubavi koju jednostavno ne prihvaćaju, ne osjećaju, ne uzvraćaju i ne znaju/ne žele živjeti život ispunjen ljubavlju. ljubavi nema ako nema emocija, ako se čovjeka ne gleda srcem … najteže je kad ti ljubav nije uzvraćena, kad se polomiš ljubeći druge a zauzvrat dobiješ “mokrom krpom” … no ipak, zbog ljubavi i za ljubav se ponovno dižeš i nastavljaš život ljubeći … možda krivo razmišljam i krivo živim ljubav … nauči me, ispravi me ako griješim Željka … 🙂

  • Coccinelle says:

    Ne shvataju svi ljubav na isti način. Mnogi tvrde da vole, a ne razumiju osobu pored sebe, ne podržavaju, ne vjeruju joj… Za druge je ljubav odnos zasnovan na prijateljstvu, razumijevanju, toleranciji. Sada se tu postavlja pitanje razlike između zaljubljenosti i zrele ljubavi, ako to postoji. Valjda je zaljubljenost iluzija, strast, zaljubljenost u ljubav, kao ideju, kao misao, u sliku koju smo sami stvorili. A zrela ljubav valjda teži tome da upozna stvarnu osobu i prihvati je i sa dobrim i lošim stranama, jer svi smo mi nesavršeni. Zrela ljubav počiva na prijateljstvu, volji, trudu… I sad, čini se da je poenta konstantno se truditi i raditi na odnosu, kao i sa svim drugim u životu; kao što radimo na prijateljstvima, održavamo ih, na svim drugim vrstama odnosa… Valja prihvatiti rizik, jer možda nećemo uvijek imati volju da se trudimo, jer sve se svodi na tu dobru volju… A ako prestane trud, prestaje sve, gasi se.

    Ja sam bila apsolutni romantičar, zanesenjak, zaljubljena u iluzije, vječno 🙂 Nakon jedne realne veze i uloženog ogromnog truda koji nije urodio plodom, ni ne razmišljam više o ljubavi. Nije riječ o razočarenju, nego više o buđenju. Ljubav kao glagol, kao volja, trud, borba, priča, želja, jednostavno nije dovoljna. Često jedna strana to razumije, a druga se boji. Strah uništava sve. Loša iskustva ostave trag. I ljudi se zasite. Ali, mogli bismo uvijek iznova upoznavati nove, na prvu loptu, divne ljude, koji će isto, kad tad, pkazati i svoje loše osobine, i tako u krug. Savršenstvo ne postoji. Na nama je bukvalno da izaberemo kome ćemo pružiti ljubav i oko koga ćemo se truditi. Ništa više. Strast i opsesija samo mogu donijeti razdor, a nikad dobro, jer je tu malo nesebičnog, a mnogo sebičnog, usmjerenog na vlastiti užitak.

    No, opet, kad sve prođe sve ludilo potrage i sanjarenja, valjda ima onih koji shvate da je ta volja da se čini dobro sve što nam ostaje. Možda je tužno i teško za prihvatiti da nema više od toga, pa često odlazimo u snove, u ludosti, da nam malo bude lakše, da na trenutak vjerujemo u nešto više. Ali, konačno, to su samo momenti utjehe koji se kasnije otplaćuju.

    Čudna smo mi bića i uvijek nečemu nađemo manu. Ne valja ni previše ljubavi, a ni previše patnje. 🙂 Opet, veze u kojima ćemo se davati zavise i od toga šta nas privlači. Da li je to uzbuđenje, mučenje, mirna luka ili drugarstvo? Neko voli komplikovane osobe, čisto zbog razbijanja monotonije života. Neko voli da topi led. Neko voli da plovi u sigurnom.. Itd.

    Jedno je sigurno, svi smo mi na našim počecima bili uvjereni u iluzije o čudima, zadojeni bajkama i romantikom, pa smo osjetili gorčinu. Dok čovjek dođe do saznanja o istini, pojede mnogo tuge i izgubi mnoge koji su mu značili. I onda bude ljut i na sebe i na druge. I ovaj put se svi plaše, ne kao prvi put kad se leti, bez kalkulisanja. Kad bismo nekako mogli da se izmirimo sa prošlošću, sve bi lakše bilo, svi novi dani. Kad bismo imali duše da oprostimo drugima i da drugi oproste nama, i da to izgovorimo…

  • Pomirenje says:

    Draga Mare,

    Hvala na komentaru.
    Rekla sam problematična veza ili brak, a ne problematična ljubav. Ljubav ne može biti problematična, međutim u iskazivanju ljubavi možemo naići na nerazumijevanje i probleme.
    Uzmimo npr. da je vaš suprug ovisan o alkoholu. Vi ga i dalje volite, ali ako mu iskazujete ljubav na pravilan način naići ćete na pregršt problema i nerazumijevanja od njegove strane pa čak i okoline. A da biste mu pomogli morate povući neke granice, zauzeti stav i pokazati mu čvrstu i odlučnu ljubav jer svaka druga bi podržavala i hranila njegovu ovisnost.
    Dakle, vaša veza ili brak jesu problematični ali ne i ljubav koju biste trebali iskazivati.

    Život nas uči da budemo oprezni (nažalost neki nikada ne nauče) no to nam ne bi smio biti izgovor da i dalje ne darujemo ljubav. Često se ljubav povezuje s nježnim osjećajima, podnošenjem svega bez poduzimanja određenih radnji i na kraju krajeva čak i naivnošću. Međutim, ljubav uvijek ima na umu izgradnju druge osobe. Ako želite da neka osoba stasa i sazrije (zato što je volite) tada to uključuje i određene radnje koje nemaju previše veze sa popustljivošću radi mira. No to u isti mah ne znači da osobu ne volite, već sasvim suprotno.
    Recite, kad bi majka koja voli svoje dijete trebala odustati iskazivati mu ljubav? Nikada – međutim nekada njene radnje nisu niti nježne niti blage a sve zbog dobrobiti djeteta, zar ne?

    NAdam se kako sam pojasnila nedoumice 🙂 I nemojte se umoriti iskazivati ljubav 🙂

    Željka

  • Pomirenje says:

    Draga Željkice,

    Hvala na komentaru.
    Slažem se da čovjeka treba gledati srcem, no isto tako Bog nam je dao razuma i mudrosti. Ljubav trebamo iskazivati srcem no pri tom treba uključiti i razum i mudrost. Upravo zato je u tekstu i opisana čvrsta i odlučna ljubav.

    Iskazivati ljubav i biti revulucionar ljubavi nije lako, jer često se dogodi upravo što ste rekli – dobiješ “mokrom krpom”, no neka vas to ne spriječi. Neporcjenjivo je kad znaš da si nekom iskazao i dao ono što mu je jedna od osnovnih emocionalnih potreba – ljubav. Nikad ne znate kad će to biti prepoznato i što se dogodilo u čovjekovu srcu iako nije vidljivo izvana.

    Samo nastavite 🙂

    Željka

  • mare says:

    Hvala Vam na odgovoru Željka 🙂 Sve najbolje, nastavite da pišete inspirativne tekstove!

    Pozdrav

  • daniela says:

    ljubav je ono najvaznije u zivotu ! 🙂

  • Saša says:

    Predivno… <3 eto ostavlja bez riječi…

  • Nives says:

    A govori li itko i o svim drugim vrstama ljubavi? Ja ljubim i volim svoju djecu,ljubim svu djecu,ljubim prijatelje i osjećam ih kao dio sebe…Ljubim more,prirodu,pjev ptica. I skoro zaboravih- ljubim i volim sebe,dijete ljubavi.I po mojem iskrenom osjećaju, duhovnost,Bog,anđeli jesu ljubav.A ljubav prema cvijeću? Životu samome.A prevarilo me pu no puta…I ne odustajem niti sada sa 60 jer si ne želim uskratiti ljubav. Živite sve vrste ljubavi,nemojte se kao “očajne kućanice” zakačiti samo za muško-ženske odnose. Svima vam želim puno ljubavi i nježno vas grlim!
    Nives

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*