Moglo bi bit` da je lakše umrit, nego ljudima reć`: Oprosti


Gibonni hvala Ti – pogodio si u samu srž! Traženje oprosta vrlina je kojoj prijeti izumiranje.  Sve u nama se buni i tražimo izgovore i mane druge strane kao izgovor za vlastite pogreške.  Zašto je tako? Možda jer priznavanjem krivnje moramo nekom drugom dati za pravo, a baš i ne volimo priznati kako ne znamo uvijek najbolje.

Pišući ovaj članak zanimalo me objašnjenje koje daje  Riječnik  hrvatskog jezika  za riječ – Isprika.
Citiram drugo od dva ponuđena objašnjenja:  razlog koji opravdava neki postupak, izgovor za neki čin; izlika, opravdanje. I to je upravo ono kako većina razumije i koristi ispriku: „Oprosti,  ALI…..“  I to je dolijevanje ulja na vatru koje stvara bol u našim odnosima. I tako uvijek iznova nastavljamo istu noćnu moru.

Većina problematičnih veza uspjela je svakako u jednoj stvari. Uspjela je sagraditi kameni zid. Svaki kamen u tom zidu predstavlja događaj iz prošlosti u kojem je jedno od njih iznevjerilo ono drugo.

I tako će on reći:

– Ne pruža mi potporu u mom poslu!

– Ne sjećam se kad mi je zadnji put iskazala riječi poštovanja!

– Kritizira sve što napravim!

A ona će reći:

– Oženjen je za posao. Samo posao, posao, posao!

– Ignorira moje potrebe i uopće ne sluša što mu pričam!

– Njega samo zanima kad će liga prvaka!

Popis ide dalje i sve je duži i duži. Svatko se prisjeća što je onaj drugi napravio i taj zid stoji kao spomenik sebičnom životu i stvara prepreku za prisnost. Demoliranje  zida sazdanog na negativnim emocijama neophodno je za ponovnu uspostavu odnosa. No to zahtijeva od oba partnera priznanje kako nisu savršeni i kako su iznevjerili jedno drugo. Ne želim reći kako su oboje podjednako krivi za dizanje zida, često je više krivnje u jednom nego u drugom (partneru),  ali činjenica je da nitko nije savršen. Kad priznate promašaj i tražite oprost, rušite zid sa svoje strane. Partner vam može oprostiti ili ne mora, ali znate da ste učinili najbolju moguću stvar.

Formula učinkovite isprike

Pogledajmo nakratko priču Luke i Marije. Odnedavno žive zajedno. On je zaposlen u banci, naporno radi i dopustio je da ga posao sasvim okupira. Kući dolazi kasnije već peti put u dva tjedna:

Usput je kupio cvijeće, ne bi li se bar malo iskupio i već s vrata govori:

– Žao mi je što kasnim!

Dakako, njegovoj dragoj cvijeće nije popravilo dojam:

– To što si došao kasno i ponovno mi se ispričavaš, cvijeće ne može popraviti!

On je sada već revoltiran i viče:

– Pa rekao sam da mi je žao! Što još mogu učiniti?

Ostatak priče znati i sami.

Pokušajmo drugim pristupom. Ukratko:

1. Potvrdite da shvaćate osjećaje osobe kojoj se ispričavate.

To znači da si trebate uzeti malo vremena stavljajući se u njihove cipele. Nikada se neće naljutiti ako istražujete kako se osjećaju. U stvari, čak će vam pokušati pomoći. Stoga – pitajte ih!

2. Objasnite zašto se povrijedili osobu kojoj se ispričavate.

Smireno pojasnite što se dogodilo, ali pri tom preuzmite odgovornost. Gornja prča imala bi drugačiji ishod da je Luka priznao odgovornost kako je posao stavio ispred Marije.

3. Pokažite tugu zbog toga što ste povrijedili voljeno biće bez izgovora.

Izrecite da vam je žao, izrecite kako ste pogriješili i pri tom ne tražite izgovore. Njih ćete moći pojasniti kasnije, ali kad je osoba povrijeđena ne želi slušati vaše izgovore.  Želi čuti samo jedno: Oprosti! I pri tom ne očekujte oprost, ali vjerujte mi, doći će prije ili kasnije. Ovakav je pristup vrlo snažan i učinkovit. Kad biste ga svakodnevno koristili dobri rezultati sigurno ne bi uzmanjkali.

Priznati mane i pogreške ne znači da ste neuspješni, to samo znači priznati da ste ljudi. Kao ljudi, i vi i ja imamo potencijal za dobro i ljubazno ponašanje, ali također imamo potencijal za sebično i razorno ponašanje. Priznavanjem tog sebičnog i razornog ponašanja i traženjem oprosta od partnera za takvo ponašanje može donijeti katarzu vama i vašoj vezi.

Podijeli:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*