Moja četiri kotača

moja četiri koatača Pojam cjelovitog ponašanja govori o tome da se svi postupci sastoje od četiri neodvojive, ali različite komponente: djelovanja, mišljenja, osjećaja i filozofije koji moraju pratiti sva naša djela, misli i osjećaje.

Zamislimo da su naše vladanje i ponašanje, drugim riječima naši bihevioralni procesi automobil. Osnovne potrebe su motor automobila, upravljač nam služi da automobil uputimo u željenom smjeru, a kotači su djelovanje, mišljenje, osjećaji i fiziologija.

Djelovanje i mišljenje, za koje je očito da ih biramo, jesu prednji kotači. Osjećaji i fiziologija su stražnji kotači koji moraju pratiti prednje. Njima ne možemo nezavisno ili izravno upravljati, isto kao što ne možemo izravno birati kako se osjećamo ili kao što ne možemo izabrati svoju fiziologiju.

Osjećaje i fiziološke procese ne možemo izravno odabrati, ali neposredno možemo izabrati brojne osjećaje i ponešto fiziologije. Na primjer, ako odlučimo udariti glavom u zid (odluka – prednji kotači) osjetit ćemo bol u stražnjem, osjećajnom kotaču. Ako odlučimo trčati na temperaturi +35⁰, znojit ćemo se tj. djelovati će naš stražnji kotač. Glava nas ne bi boljela niti bi se naše tijelo znojilo da nismo izabrali postupke i misli koji su do toga doveli.

KAKO BIRAMO PATNJU

Pričati o tome da smo depresivni, da imamo glavobolju, da smo ljuti ili tjeskobni uglavnom upućuje na našu pasivnost ili nedostatak odgovornosti; naravno, ako ne postoje zdravstveni razlozi za iste. Točnije je o tome razmišljati kao o dijelovima cjelokupnog ponašanja i pri opisu tih dijelova koristiti glagolske oblike poput: „depresirati ili tjeskobiti se“. Ljudi sami sebe učine depresivnima i ljutima, vrlo često upravo takva stanja uzrokuju glavobolju, grčeve u želucu ili otežano disanje. Kad korištenjem „bolnih postupaka“ ljudi izaberu patnju, to čine jer su to najbolji postupci koje u tom trenutku mogu smisliti, a ironija je u tome što zahvaljujući njima često dobivaju ono što ne žele.

Sada ćete reći: „Ja patim, nemoj mi reći da sam izabrao/la patnju.“

Patnju ne biramo izravno, ona je dio cjelokupnog ponašanja. Na primjer, puno je onih koji u frustrirajućem odnosu reagiraju ljutnjom. Ali, upravo zbog nje se teško kontroliramo i tada povrijedimo druge. Neki pojedinci biraju depresiju. Depresija i neki slični simptomi čine nas nepokretnima i to je način izbjegavanja problema. Nadalje, depresivnost je najčešći način traženja pomoći bez moljenja. Ti me frustriraš, a ja ću biti depresivna i povući se u sebe kako bi me ti prestao frustrirati.

I na kraju, gotovo sve duševne bolesti pomažu pri izbjegavanju onoga čega se bojimo. Na primjer izgubimo li posao depresivni smo. Ostavili nas partner depresivni smo. Depresivni smo jer se plašimo da više nikad nećemo naći dobar posao, da više ne postoji dobar partner za nas i ne želimo doživjeti novo odbijanje. Zato, svjesno ili nesvjesno, odaberemo depresiju jer nas ona prividno oslobađa straha.

 Ono što sam i sama morala prihvatiti je da nema garancije da je život pravedan. I stoga je moja krilatica: Što god da ti se događa u životu, ustani ujutro iz kreveta, umij se, obuci i doručkuj. Ako nemaš što da doručkovati, popij čašu vode.

Jedina garancija koja postoji je da ste vi jedina osoba za koju znate da je možete promijeniti . To što se žalim, kukam, depresivna sam i nesretna može kratkotrajno izazvati ugodu (iako je ponekad preporučljivo biti u takvim stanjima slabosti), ali na duge staze to je vrlo nedjelotvorno ponašanje. Da je učinkovito na svijetu bi bilo puno više sretno depresivnih ljudi.

 Napravi od toga gdje jesi lijepo i ugodno mjesto i sreća neće moći odoljeti da ne svrati.

One Response to Moja četiri kotača

  • Vesna says:

    Slažem se sa konstatacijom da je jedina garancija koja postoji činjenica da smo mi sami jedina osoba za koju znamo da je možemo promeniti. Kada mi neko počne zapomagati kako taj i taj neće da promeni to i to u svom ponašanju, pa ……, ja kažem – ti učini koliko je do tebe. Kada bi svi tako razmišljali i prvo kod sebe promenili ono što je za menjanje, gde bi nam bio kraj. Mnogo je lakše kritikovati “nepromenljivog” komšiju, kolegu, rođaka…. Sve u svemu, jadni mi… Šmrc.
    A ima i ona izreka “Ne pokušavaj magarca naučiti da peva. Em gubiš vreme, em mučiš životinju.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*