Osjećaj manje vrijednosti

tuga1Svakom je djetetu za normalni razvoj potrebno ljubav i praštanje, sigurnost i priznanje.  A i ne samo djetetu. Kako niti jedan muškaraca ovoj zemlji nije savršen kao otac, odnosno niti jedna žena nije savršena kao majka ni jedno dijete ne odrasta, a da ne pati od duševnih rana. Posljedica toga je, da svaki pojedinac u većoj ili manjoj mjeri pati od osjećaja manje vrijednosti koji se izjednačava odgovarajućim osjećajem veće vrijednosti.
Uzmimo na primjer da imamo osjećaj manje vrijednosti u iznosu minus dva. Tada tomu moramo nešto suprotstaviti da bi se izjednačio osjećaj manje vrijednosti jer mi ne možemo živjeti sa stalnim osjećajem  da smo manje vrijedni. To bi nas odvelo u samoubojstvo.
Vrlo teško je postići ravnotežu. Kako ćemo postići poravnanje? Postoje različite mogućnosti i djelomice vrlo suprotne mogućnosti. Što je osjećaj manje vrijednosti veći to su niže navedeni problemi snažnije izraženi (upravo zbog ravnoteže).

SAMOIZOLACIJA

Ima ljudi  koji su skloni povlačenju u sebi i to objašnjavaju:

  • Najbolje mi je kad sam sam sa sobom. Drugi ljudi mi ionako samo donose poteškoće.

Pojedinci koji pate od osjećaja manje vrijednosti skloni su izoliranju se jer im to daje povoljan osjećaj, odbacuje nepovoljne utjecaje. Na taj način nema problema, tj. konflikata, a to da nema problema daje im osjećaj da su osobe pune vrijednosti.

IZNUĐIVANJE PAŽNJE

I onaj, koji stalno pokušava biti u središtu pažnje, želi time u većini slučajeva nadoknaditi osjećaj manje vrijednosti. Je, ako na nekog obraćaju pažnju, tada se on osjeća vrijednim i dragocjenim. Tim isticanjem, bilo postignuća ili samog sebe, kompenziraju svoj dubok osjećaj manje vrijednosti.

PREOSJETLJIVOST

Tko se osjeća manje vrijednim često postaje preosjetljiv. On ima osjećaj, da su svi ostali nadmoćni u odnosu na njega. Ako ga kritiziraju, on se osjeća još više poniženim. To uzrokuje još veći deficit, i tko tada nema unutarnju snagu da to opet nivelira mora svaku kritiku, koju izaziva takav deficit, odbaciti. On osjeća da je podvrgnut kritici čak i onda kad mu nitko nije uputio kritiku.
Može se dogoditi i suprotno od toga, a to je da odbijaju svaku pohvalu. Jer kad ih se pohvale osjećaju se nesigurnima jer se plaše da ti ljudi nisu iskreni i u stvarnosti misle sasvim drugačije. Tko ima osjećaj manje vrijednosti, traži ili stalnu pohvalu, ili odbija svaku pohvalu.

TEŽNJA ZA POSJEDOM

I pretjeranom težnjom za posjedom neki ljudi traže ravnotežu svom osjećaju manje vrijednosti.  Od njih tada možemo ćuti primjedbe:

  • To je moje! Prste k sebi!

Ponekad takav osjećaj nije usmjeren samo na stvari nego i na ljude. Kad upoznamo takvu osobu nakon nekog vremena osjećamo pritisak…kao da nas želi posjedovati.

PERFEKCIONIZAM

Svatko od nas poznaje bar jednu osobu koja mora učiniti sve savršeno. Ako joj nije uspjelo savršeno osjeća se bez vrijednosti i nezadovoljna je. Uzmimo da je njen kompleks manje vrijednosti izražen s minus pet stupnjeva, tada to mora kompenzirati s perfekcijom od plus pet stupnjeva. Imam prijatelja kojeg je taj poremećaj stjerao u mračne odaje depresije. Jer ništa nije mogao uraditi savršeno kako je on to zamislio. Zapravo se radi o vrlo snažnom osjećaju manje vrijednosti jer nije primao ljubav kao dijete.

KRITICIZAM

Tko sam sebe smatra manje vrijednim kritizira drugoga na najoštriji mogući način, npr. u primjedbama:

  • Taj uopće nema pojma.
  • Tako je glup.
  • Potpuno je nesposoban.

Ako netko, koji se osjeća manje vrijednim, a može još spoznati greške drugih, tada on misli da u njemu ipak ima nečeg dobrog. On zapravo ne može biti tako loš, kao onaj, čije greške on zapaža. I stoga je stalno zauzet s promašajima drugih. Takvi ljudi tjeraju, svojim ponašanje, i najbolje prijatelje od sebe. Nekad je problem toliko zacementiran jer je razvijena vrlo snažna samopravednost.

PROJEKCIJA

Strah od vlastite slabosti pokazuje se poneki put i u tome, da u drugima stalno zapažamo vlastite greške. Tako se u potaji boji vlastite oholosti onaj koji kaže:

  • Pogledaj ga samo kako je ohol!

Greške za koje vjerujemo da smo uočili kod nas samih, lako zapažamo i kod drugih ljudi u svojoj okolini. Ako smo u strahu da ćemo zatajiti, recimo u stupnjevima minus tri, tada smo skloni tomu da odgovarajuće zakazivanje zapažamo i na drugima, da bismo ostvarili ujednačenost.
Jasno je, da se na različite načine pokušava kompenzirati osjećaj manje vrijednosti i razviti osjećaj vlastite vrijednosti – bilo to perfekcionizmom ili željom za posjedom, bilo kriticizom ili uspoređivanjem s drugima. Međutim, za zdrav osjećaj vlastite vrijednosti postoji svakako samo ovaj osnovni razlog:

Mi smo puni dragocjenih vrijednosti jer smo stvoreni prema slici Božjoj. On nas gleda takvim očima, da smo vrijedni i dragocjeni, i kao takve nas ljubi. Zamoli Boga da iscijeli tvoje ranjene emocije i da se možeš vidjeti na način kako te On vidi. A kad sutra sretneš osobu s navedenim problemima sjeti se da je takva baš zato što ima problem s osjećajem manje vrijednosti. Tako ćeš ju moći voljeti i gledati drugim očima.

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*