Pozitivan stav u patnji

Mudri Salamon je rekao: “Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.”

Kako bismo se realno postavili prema okolnostima u kojima se nalazimo, najprije moramo biti svjesni svega što je u tome pozitivno, i shvatiti da je svaka poluprazna čaša istodobno i polupuna. Uvijek postoji nešto na čemu možemo biti zahvalni.

Čak i usred svoje boli, možemo se prisjetiti da tijelo sadrži nebrojene stanice koje neprestano rade u našu korist:

  • Naš mozak ima nebrojeno mnogo aktivnih neurona koji drže naše misli u stanju opreza i čine nas svjesnima svijeta koji nas okružuje.

  • Naše su oči čudesni receptori koji nam omogućuju da uživamo u čaroliji boja i oblika, čaroliji svjetlosti, ljepoti prirode, beskrajnosti svemira i odnosima s bližnjima.

  • Naše uši sadrže kvalitetne niti koje titraju kad se djeca smiju ili kad ptice pjevaju, na zvuke orkestra, na lagane zvukove padanja kišnih kapi i na glasove ljudi koje volimo.

  • Većina ljudi može se kretati. Možemo šetati, skakati, trčati, plesati ili se baviti sportom. Imamo stotine mišića i kostiju povezanih čudesno usklađenim živcima, spremnih da nas poslušaju i odvedu gdje god poželimo.

  • Naša su pluća nevjerojatni filteri. Kroz milijune alveola ona čiste udahnuti zrak, obogaćuju našu krv kisikom i oslobađaju nam tijelo od štetnog otpada. Nema sumnje da samo stvoreni da živimo. Oblikovani smo da budemo sretni.

Kako se možemo žaliti na bol u rukam ili nogama nakon što vidimo druge koji nemaju te udove i unatoč tomu se smiju?! Upoznao sam slijepe ljude koji su sretni, zato što znaju kako vidjeti svjetlo unatoč sjenama; i upoznao sam ljude čije oči savršeno rade, pa i dalje žive u sjenama, zato što ne znaju kako doista vidjeti. …Zašto bismo se ograničavali na razmišljanje o nekoliko stvari zbog kojih patimo, umijesto da se prisjećamo mnogih stvari na kojima bismo trebali biti zahvalni?

Ipak, moram dodati da je opasno dopustiti da budemo zavedeni pjevom sirena onih koji propovijedaju pozitivno mišljenje, koji njeguju mit da možemo postići sve što zacrtamo. Ispravno je težiti nečem velikom i trebali bismo pokušati dosegnuti nešto visoko. Međutim, svi mi imamo ograničenja koje nam je postavila sama narav stvari ili vlastito okruženje. U svačijem životu to mogu biti prilike i trenuci tame, bolesti, frustracije, neuspjeha i žalosti.

Često ih možemo sami pobijediti, ali ponekad je nemoguće da se s njima suočimo sami. Krhkost je dio ljudskog stanja. Trebamo pomoć u teškim trenucima. Pored zadobivanja prikladne njege, koja je najvažnija i najhitnija, postoje tri osnovna koraka koja nam mogu pomoći da se izborimo sa patnjom.

  • Obaziranje na znakove upozorenja

Bez obzira koliko se dobro pripremimo bol nas uvijek iznenadi. Pri tom zaboravljamo da naša tijela aktiviraju najvažnije ljekovite izvore. Svatko od nas ima unutarnjeg liječnika koji ima inzvanredne mogućnosti da aktivira mehanizme za oporavak. Naša prva reakcija na bol trebala bi biti slušanje onoga što nam poručuje. Umjesto da pod svaku cijenu utišavamo bol, bilo bi bolje da počnemo osluškivati na što nas ona upozorava. Možda bismo joj mogli i zahvaliti na upozorenju.

  • Vježbanje duhovnog mira

Tjeskoba ne radi ništa osim što pogoršava bol. Gorčina i ozlojađenost, zajedno sa željom za osvetom, negativni su odgovori koji samo pojačavaju nelagodu i stres. Naša patnja se ublažava održavanjem smirenog i pozitivnog stava. Razmišljanje i molitva pozitivno utječu na disanje, otkucaje srca i na sam živčani sustav. Mišići se opuštaju i unutarnji mir neutralizira stresno stanje. Nada i povjerenje u Boga duboka su uvjerenja koja nas opskrbljuju unutarnjom snagom kako bismo nastavili živjeti unatoč nepovoljnih okolnosti. Ne postoji ništa gore za liječenje od beznadnosti.

  • Učiti kako živjeti s boli

Do spokoja dolazi kad prihvatimo svoju stvarnost i imamo hrabrosti suočiti se s njom do samog kraja. Pri tom pomaže odvraćanje pažnje: rad, čitanje humorističnih knjiga, bavljenje sportom, glazbom. Drugim riječima, trebamo uživati u bilo kojoj pozitivnoj aktivnosti, po mogućnosti kreativnoj i korisnoj, koja nas čini sretnima i može nam odvratiti misli od stvarnosti i patnje. Najbolje što bi nam moglo pomoći da barem na tren zaboravimo na svoje probleme jest da pomognemo drugima. Kad smo odlučni da damo veći doprinos životu nego što od njega primamo, biti od koristi drugima bez sumnje je veliko oslobođenje od boli i predivna terapija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*