Snaga je u sadašnjosti

imagesLjudi koji žive u prošlosti skloni su depresiji, ljudi koji žive u budućnosti skloni su tjeskobi;  rijetki su oni sretnici koji uspijevaju živjeti sadašnjost.  Pa kako onda ostati u sadašnjosti? Kako pobjeći od tih čudnih putova uma koji nas vode u stanja koja nisu dobra za nas niti za naše bližnje?!

Sigurna sam da poznajete ljude koji pate za nekim prošlim vremenima, izgubili su posao pa ga ne mogu prežaliti, izgubili su partnera pa ne znaju krenuti dalje ili nešto slično. Kad godi ih sretnete nakon par uvodnih rečenica i vašeg uviđavnog pitanja kako si oni su spremni satima govoriti koliko se teško nose sa svojim gubitkom i kako se ne mogu pokrenuti  dalje.
S druge strane, zasigurno znate i za one koje kad upitaš kako si krenu s izlijevanjem duše o svim mogućim i nemogućim situacijama u kojim bi se mogli naći. Kako ću ako mi ne produže Ugovor na poslu, a ako mi dijete ne upiše fakultet, ako se razbolim…ako, ako….? Strah od budućnosti stavlja nas u drugu vrstu okova – u tjeskobu; bolest današnjice.

KAKO ŽIVJETI U SADAŠNJOSTI

U geštalt terapiji najvažnije glagolsko vrijeme je SADA – snaga se nalazi u sadašnjosti.  Usmjeravanja na prošlost ili budućnost može biti način na koji izbjegavamo sadašnjost. Tako mnogi troše svoju energiju na oplakivanje prošlosti i zarobljeni su u razmišljanju kako im je život mogao biti drugačiji ili se bave beskrajnim planiranjem budućnosti. Kako svoju energiju usmjeravaju na ono što  je bilo ili što bi moglo biti ina neki način u biti slabe moć sadašnjosti.

Najvažnija pitanja za uspostavu odnosa sa sadašnjosti su: „što“ i „kako“, a vrlo rijetko „zašto“. Na primjer: „Što se događa? Što sada osjećam? Čega sam u ovom trenutku svjestan? Na čemu danas mogu biti zahvalan? Čemu se danas mogu veseliti?“  itd. Većina ljudi zapravo vrlo kratko ostaje u sadašnjem trenutku i sklona je tražiti način da prekine njezin tijek.

OBRAČUNAJTE SE S PROŠLOŠĆU I BUDUĆNOŠĆU

Ako ste osoba sklona bacanju pogleda u prošlost moguće se radi o nekom nezavršenom poslu iz prošlosti.  Pošto figure izrone iz pozadine, a nisu završene i/li razriješene, pojedincima ostaju nezavršeni poslovi koji se mogu javljati kroz neizrečene osjećaje kao što su ljutnja, bijes, mržnja, bol, tjeskoba, tuga, krivnja, odbačenost….

Budući da osjećaji nisu potpuno doživljeni na svjesnoj razini, oni ostaju u pozadini i u sadašnjosti se prenose na načine koji ometaju djelotvoran kontakt sa samim sobom i s drugim ljudima. Nezavršeni poslovi traže svoj svršetak. Primjerice, ako muškarac koji nikad nije osjećao da ga majka voli i prihvaća on danas od žena traži priznanje svoje vrijednosti kao muškarca. Nezavršen posao iz djetinjstva sprečava ga da sa ženama postane autentično intiman jer potreba koju ima je potreba djeteta, a ne odraslog čovjeka.

Nezavršene poslove treba prije svega detektirati, a nakon toga i završiti kako bismo mogli krenuti dalje.

Tjeskoba proizlazi iz osobne težnje za preživljavanjem te zadržavanjem i obranom svog postojanja i neizbježni je dio života. Uzrokuje određeno stanje napetosti koje nas motivira da nešto učinimo. Zabrinutost za vlastitu egzistenciju čini nas tjeskobnima no istovremeno nas potiče na rast i razvoj traženjem novih mogućnosti. Također, rekonstruirate li vlastiti život tjeskoba može biti znak spremnosti na osobnu promjenu. Takve tjeskobe nazivaju se realističnima.

Realistična tjeskoba javlja se kao strah od opasnosti iz stvarnog svijeta i njezina jačina proporcionalna je razini prijetnje. Premda postoji tendencija izbjegavanja takvog tjeskobnog stanja potpunim uklanjanjem tjeskobe ipak bismo platili previsoku cijenu. Na taj bismo način ograničili svoj život i svoje izbore. Otvaranje prema životu znači otvaranje i prema određenoj količini tjeskobe.

No, opet pretjerana zabrinutost zbog budućnosti nikome nije učinila dobra pa je stoga važno prepoznati problem i pokušati ga riješiti. Odbaciti sa svojih leđa brige koje ionako ne možete riješiti ..svakom je danu dosta njegove brige.

Živjeti sada, uživati u pjevu ptice, suncu ili šumu kiše, biti zahvalan na današnjem ručku, nasmijati se dječjoj šali ili osmjehnuti se prijatelju sve su to male stvari koje nam pomažu da naša usredotočenost bude na ovo sada jer zapravo jedino nam ono i pripada.

Ne gledajte unazad, tamo ste već bili.

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*