„Kad želim saznati koliko je netko dobar ili zao ili o čemu u tom trenutku razmišlja, složim lice u isti izraz kakav je na licu te osobe, a zatim pričekam pažljivo prateći koje će se misli i osjećaji pojaviti u mom umu ili srcu kao odgovor na taj izraz.“ E.A. Poe

Zanimljiva „formula“ koju priznajem nisam probala, ali svakako bi trebalo pokušati. Međutim, ono što jesam iskusila, vjerujem kao i vi, je da kad netko istrese svoje otrovne osjećaje na mene, kad eksplodira u bijesu ili mi prijeti, pokazuje gađenje ili prezir u meni aktivira sklopove za te iste osjećaje. Mogli bismo reći kako osjećaji jesu zarazni. Intenzivnim osjećajima se „zarazimo“ jednako kao i virusom hunjavice – na isti način završimo s emocionalnim ekvivalentom prehlade. Dođete li primjerice u kuću obavijenu tugom i vi ćete osjećati tugu, pa čak i plakati. S druge strane, nađete li se u nekom veselom društvu opustiti ćete se i smijati iz sveg srca. Znanstvenici su otkrili da nam zrcalni neuroni omogućuju da se možemo zamisliti se na mjestu druge osobe i suosjećati s njom.

Uz sve drugo što radimo – što god to bilo – možemo jedni druge navesti da se osjećamo malo bolje ili čak puno bolje, ili malo lošije odnosno puno lošije. Još dugo nakon onoga što se određena „epizoda“ dogodila u sebi možemo zadržati određeno raspoloženje vezano uz nju. Poput svojevrsnog emocionalnog zaostatka. Naoružani ovim spoznajama pokušajte ostaviti dobar emocionalni zaostatak drugima. A ako susretnete nekog turobnog i prepunog kriticizma pokušajte zakočiti svoje zrcalne neurone i ne „skupiti“ tu energiju u sebe. Drugim riječima razvijajte svoju socijalnu inteligenciju.

Kako razviti povezanost i simpatiju s drugima

1. Međusobna pozornost. Obratiti pozornost i usredotočiti se na ono što ti sugovornik govori. Biti u potpunosti nazočan i usmjeren, odnosno ugođen na osjećaje druge strane.

2. Zajednički pozitivan osjećaj. Pokazati ćemo ga tonom glasa i izrazom lica. Neverbalne poruke važnije su od izrečenog u izgradnji pozitivnog osjećaja.

3. Koordinirani neverbalni duet. Ritam, vrijeme razgovora i pokreti tijela. Način kako se pogledi sreću, tijela približavaju, a stolice privlače jedna bliže drugoj. Kod dobre koordinacije čak je i tišina ugodna. Bez takve koordinacije razgovor neće biti ugodan, biti će loše tempiranih odgovora ili nelagodnih stanki. Takva neusklađenost potkopava duboko razumijevanje.

4. Umovid. Umovid je zapravo zavirivanje u tuđi um kako bismo naslutili osjećaje druge osobe i iz tog zaključili o čemu razmišlja. Premda ne možemo doslovno čitati nečije misli, ipak iz izraza lica, iz glasa i pogleda uspijevamo skupiti dovoljno natuknica – čitajući između redova, riječi i djela – da možemo nagađati s priličnom točnošću čime je um osobe zaokupljen. Za umovid moramo znati razlikovati sebe od drugih, a to znači razumjeti da netko drugi može razmišljati drugačije i vidjeti stvari iz druge perspektive.

Ugoditi se na emocionalno stanje sugovornika, partnera ili vlastitog djeteta iznimno je važno. Neuroznanstvenici u tom kontekstu koriste naziv „živčane skele“ da opišu kako jednom kad sklop nastane, njegove veze bivaju ojačane opetovanom uporabom – poput skela u gradilištu. One objašnjavaju zašto je tako teško promijeniti jednom utvrđen uzorak ponašanja. Ali s novim prilikama ili samo uz malo truda i svjesnosti možemo položiti i ojačati novi put.
Put na kojem ćemo bolje razumjeti druge, ali i razumjeti sami sebe te kako nadvladati problem.